Kolo | Kolo (circle dance) | Kokora

Nestrpljivo osluškujući mještani su već odavno spremni za njihov dolazak. U svakome selu, uvijek na istome mjestu, napravit će kolo koje žestinom zvonjave oživljava. Zastrašujućim licima bit će okrenuti prema domaćinima i zvoniti nepokolebljivo, proizvodeći sve prodorniji zvuk. Veličanstvena buka koja potpuno obuzima trajat će tek neko vrijeme, kako bi se postepeno pretvorila u kratkotrajnu tišinu. Komandant će zazviždati samo jednom dajući znak da je vrijeme razilaženja. Ostat će na okrijepi, ali ne zadugo jer put je pred njima i očekuju ih još mnogi.

Judi su već od prej parićani i komać čekaju da pridu. Va saken sele, vavek na isten meste, storit te kokoru – kolo ko tako zvoni da diže z mrtveh. Strašnemi obrazi bit te obrnjeni prama juden i kampanat te bez prestat delajuć se jači zvuk. Rompanje, ko so telo zame, durat će neko vreme, a onda će se pomalo umirit, ma ti mir će kratko durat. Komandant će zafikat samo jedanput i tako dat senjal da je vreme da se razajdu. Fermat te, okrepit se, ma ne za dugo aš put je pred njimi i još jih čuda judi čeka.

Listening impatiently, local people are prepared for their arrival. In every village, always in the same place, the zvončari will form a kolo round dance that is brought to life with intense bell-ringing. With their frightening faces they will turn towards their hosts and ring steadily, making an even more piercing noise. This completely overwhelming, magnificent noise will last for a while before it gradually gives way to a short period of silence. The commander will then whistle just once, giving the sign that it is time to move on. The zvončari will stay for refreshments, but not for long, because they have to go a long way and meet many more people.