Povorka | Parade | Kolona

U selo ulaze u koloni toliko dugoj da joj se ne nazire kraj. Njihove dobro uvježbane čvrste korake pažljivo nadzire komandant upozoravajući svojim mačem one koji povremeno odbijaju poslušati naredbu. Tu discipliniranu vrstu, nalik vojničkoj, tek će ponekad i namjerno remetiti vrag, sav u crnom i isplažena crvena jezika, kako bi svojim čađavim dodirom označio prolaznike. Uz njega će kročiti i medvjed, toliko nestašan da ga ni njegova dva crna čuvara neće spriječiti u zadirkivanju okupljenih. Zvukovi muzikanata pratit će tu običajnu igru kaosa i reda sve do sljedećeg mjesta u kojem će, svi zajedno, jednako zaneseni krenuti ispočetka.

Va selo prihajaju va kolone tuliko dugoj da njoj se ne vidi kraj. Na njihi dobro zvježbani, jaki koraki, navar ima komandant, mašuć z mačon prama onen ki z vremena na vreme ne poslušaju ordin. Tu kolonu ka se, kod vojska, drži reda, samo će nekad i napošto pošemerit vrag, vas va črnen i stegnjenega zajika, kako bi dotaknul i sajami senjal oneh ki pasuju. Pul njega će hodit i medved ki tuliko matači da ga ni dva črni stražari ne moru zadržat i fermat da škerca seh ki su jih prišli gjedat. Muzika sopac pratit će tu užancu – igru nereda i reda se do sledećega mesta va ken te, si skupa, z jenaken moton krenut spočetka.

They enter the village in a column so long that you cannot see its end. Their well-trained, firm steps are carefully supervised by their commander, who warns with his sword those who sometimes refuse to follow orders. This column, similar to a military one, will only occasionally but deliberately be disturbed by the devil, dressed in black with his red tongue sticking out, marking the passers-by with his grimy touch. Next to him, there walks a bear so mischievous that even his two black guards can’t stop him teasing the spectators. This customary game of chaos and order will be accompanied by the sound of music all the way down to the next village, where it will start once again from the beginning.