Jelovnik kroz godišnja doba

Spoj primorja i gorja oblikuje specifične uvjete življenja. Prehrambene navike starosjedilaca Halubja stoljećima su uvjetovali reljef i klima koji su utjecali na poljoprivrednu djelatnost.  Jela su pripremana od lakouzgojivih vrsta kao što su krumpir, grah, mahune, kupus, repa, mrkva i sl. pri čemu su kao začini korišteni sol, luk, češnjak, peršin i celer. Riba je na jelovniku bila rijetko,  pretežito su to bile srdelice koje su se solile i pržile, a za Pepelnicu se kuhao bakalar. U godini se svetkovalo tek nekoliko velikih blagdana što se pokazivalo i posebnim jelovnikom u kojem se našla i pokoja slastica.

Preživljavanje u ovom krškom kraju zahtijevalo je cjelodnevan rad. Radni je dan započinjao još dok su zvijezde osvjetljavale nebo, a završavao s prvim mrakom. Tradicionalni zajutrak (prva rušnja) u Halubju je bijela kava skuhana od mješavine cikorije i ječma jer je prava, crna kava, bila skupa i rijetka. Marenda (druga rušnja = jelo koje se jede rukama) težacima je na polje ili u šumu stizala u košarici: jaja, panceta, kobasice, krvavice, hladetina samo su neki od primjera okrjepe nakon napornog rada.

Objedovalo se u podne, odnosno polovicom radnog dana. Za ručak su se uvijek spremala jednostavna jela pripremljena od sezonskih namirnica. Bez obzira na godišnje doba, glavni prilog i zamjena za kruh bila je palenta. Uz obrok se popilo čašu vina, a nakon objeda slijedio je obavezan počinak u trajanju od tridesetak minuta do sat vremena, nakon čega se nastavilo s radnim zadatcima. Popodne se ponovno marendalo, obrok sličan kao i u jutarnjim satima. Radni dan završavao je večernjim zvonom – pozivom na Zdravo Mariju. Tada su svi kretali prema svojim domovima gdje ih je čekala večera – uglavnom ostatci ručka ili neko lagano jelo.  

Skip to content