Tradicionalne namirnice našeg kraja
Kava se radila od mljevene mješavine cikorije i ječma te žira. U takvu kavu dolijevalo se kravlje mlijeko. Krava je u ovim krajevima bila hraniteljica obitelji. Većina mlijeka se prodavala u obližnjem gradu, a odrasli su mlijeko konzumirali isključivo u bijeloj kavi.
Cikorija, sušen i pržen korijen biljke vodopija, kao zamjena za kavu koristi se od 18.st., a svijetom ju je proširio Johann Heinrich Franck (1792.-1867.). Cikoriju mogu konzumirati i dijabetičari jer ne podiže razinu šećera u krvi.
Ječam je žitarica bogata mineralima i B kompleksom podrijetlom iz Etiopije i jugoistočne Azije koja se od najstarijih vremena koristi za hranu, piće i lijek, a najstariji pronađen recept potječe iz Babilona i to za vino od ječma. U Staroj Grčkoj se od njega mijesio kruh. Dobar je izvor energije pa su ga koristili rimski gladijatori koje su zbog toga nazivali hordearii, što znači: “oni koji jedu ječam”.
Žir, plod hrasta je višestruko ljekovit pa je oljušten, samljeven, osušen i pržen kvalitetna zamjena za kavu.
Palenta je prilog od kukurznog griza/brašna i krumpira koji se u ovim krajevima pripremao redovito svakog dana, izuzev Božića. Naziv ovog jela potječe iz latinskog jezika u kojem je značila ječmenu kašu. Zbog njezine hranjivosti nastala je izreka palenta je junaka storila /stvorila junaka/.
Posuda (pinjatica) obloga dna, izljevena od gize (jeftine slitine željeza i ugljika, sivi lijev) i s jednom ručkom, postavila bi se na sredinu ploče štednjaka, u prostor koji se otvorio kad bi se maknuli obruči, obično tri, te se je tako palenta pekla.
Krumpir je jedna od najhranjivijih biljaka na svijetu, podrijetlom iz Južne Amerike. Ova lakouzgojiva biljka višestrukih zdravstvenih dobrobiti u Kastavštini se konzumirala svakoga dana. Krumpir je jeo kuhan, sam ili s drugim povrćem, a najviše se koristio za palentu.
Na svijetu postoji oko sedamdeset vrsta graha, među kojima se bogatstvom vitamina i minerala posebno ističu obojene sorte i to naročito crni grah. Ova namirnica je bogata bjelančevinama, ali bez aminokiselina pa ga je zato dobro kombinirati sa žitaricama. Grah, koji u primorskim krajevima nazivaju fažol (tal. fagiolo) je, kao i krumpir, u Halubju dobro uspijevao pa je bio dio svakodnevnog jelovnika.
Kupus (kapuz) naziv je biljke koja od davnina uspijeva uz europsku obalu. U Halubju se nije jeo svaki dan pa se stoga osobito pazilo kako će se i kada posaditi, presaditi, ubrati i staviti kiseliti. Kiseli kupus bio je glavni izvor vitamina C. U porodicu kupusa spadaju i kelj (broskva), cvjetača, brokula i brokulica, no od navedenih kultura, u Halubju se sadio samo kelj.
Kelj (broskva) potomak je divljeg kupusa. Kelj kakvog danas znamo stvoren je u Belgiji u 18. stoljeću. Kastavci kelj zovu i crni kupus (črno zele).
