Začini

Luk, jedna od najstarijih uzgajanih biljaka na svijetu, podrijetlo vuče iz Azije, a u primorskim krajevima poznat je pod nazivom kapula (lat. Caepa). Postoje različite vrste luka, a okus ovisi o klimi – što je klima blaža, to je slađi luk. Koristi se kao začin u salatama, ali i kao povrće koje se dodaje različitim kuhanim jelima. Nekada se tjestenina (makaruni) jela sa tenfanjem, odnosno lukom dinstanim na masnoći.

Da je češnjak zdrav, poznato je od davnina. U starim vremenima je bio jedini lijek protiv gripe i prehlade. Nekada bi se, u zimskim danima, radio zapešt – krepak i zdrav obrok od češnjaka i slanine (špeha) koji se mazao na zapečeni kruh.

Ocat je dodatak svakoj salati, ali može se dodati i u poneko varivo jer ima sposobnost da neutralizira okuse. U ovim krajevima dobiva se od vina i njegova kvaliteta i boja ovise o vinu koje se u njega dolijeva. Da nastane ocat, potrebno je barem godina dana.

Od malo octa dodanog u čašu vode nastaje napitak dobar za ugasiti žeđ, naročito ljeti. Ocat ima sposobnost da razgrađuje masnu kiselinu koja se nakuplja u mišićima i uzrokuje umor.

Peršin je najpopularniji začin na svijetu. Tu mediteransku biljku poznavali su Stari Grci i Egipćani, kojima je služila kao lijek i u raznim obredima. Rimljani su ga jeli, naročito gladijatori. Do kraja srednjeg vijeka bio je samo lijek i služio za ukras, a onda je postao začin.

Celer (njem. Zeller), biljka je slična peršinu, u 17. stoljeću uzgojena u Francuskoj gdje su uspjeli kultivirati divlju biljku poznatu još od Rima i Grčke. U Halubju ovu biljku nazivaju šegjin.