Prošlost u sadašnjosti – manifestacije

Prošlost u sadašnjosti – manifestacije

ŠTERNE – IZVOR ŽIVOTA

U kraškom reljefu s vodopropusnim vapnenačkim stijenama uvjeti za život su nepovoljni zbog nemogućnosti zadržavanja vode. Rječina, jedina tekućica u ovom kraju, predstavlja sjeveroistočnu granicu općine Viškovo te ju dijeli od Grobinštine. Ta je višestoljetna prirodna granica i do danas važan izvor vode, no, do izgradnje suvremenog vodovoda, stanovnicima općine Viškovo teško dostupna. Stoga su šterne bile izvor života.

Dugo vremena postojala je samo poneka, ukopana u zemlju i pokrivena posebno postavljenim kamenom, a onda je u 19. stoljeću počela izgradnja skupnih, komunalnih šterni na terenu koji je bio u sredini sela, a voda se dovodila cijevima sa svih obližnjih krovova. Takvu šternu je dobilo svako viškovsko selo, a najstarijom se smatra šterna izgrađena 1857. godine u Saršonima.

Svakodnevna potreba za vodom dovodila je mlade i stare na šternu koja je postala okupljalište, mjesto druženja, razmjene informacija i zabave. Na opasnost od pada u duboku, hladnu vodu, djecu je upozoravala legenda o Maliku. Sve to činilo je šternu izvorom ne samo fizičkog, već i duhovnog života.

Civilizacijski napredak omogućio je tekuću vodu u svakom kućanstvu te su šterne zapostavljene, zaboravljene, a njihovu društvenu ulogu preuzeli su neki novi prostori.

Promatrajući šterne i ono što su one predstavljale kao kulturnu-povijesnu vrednotu, TZ općine Viškovo 2007. godine je pokrenula njihovu revitalizaciju te je popisano, očišćeno i uređeno 28 javnih šterni koje su bile zapuštene: četiri na području naselja Marčelji, pet u Marinićima, dvije u Mladenićima, osam u Saršonima, četiri u Srokima i pet u Viškovu Tijekom ljetnih mjeseci se na njima organizira kulturno-zabavni program kojim prostor šterne oživi i, barem nakratko, dobije svoju nekadašnju ulogu.

MAJEVICA

Majevicom se naziva prva nedjelja u mjesecu svibnju. Nekada su djevojke taj dan s nestrpljenjem iščekivale jer je bio običaj da tijekom noći mladići cvijećem ukrase prozor djevojke koja bi im se sviđala. Na dimnjak ili neko drugo visoko mjesto kraj njezine kuće (stablo oraha, murve ili neko drugo) stavili bi maj – zimzeleno stabalce (obično šmrike – brinje ili jele, a mogao je biti i lovor) ili granu jasena ili trešnje u cvatu.

Zato se pjeva :

Majevice, lepa nedejice,

Ti ćeš mane okrunit poneštru,

Al poneštru ale pod njun murvu.“

Djevojke te noći nisu mirno spavale. Znalo se dogoditi da bi ponekoj pored kuće osvanula broskva (kelj) što je bio znak da se nekomu zamjerila. U tom slučaju, djevojka se rano ustala i uklonila znak poruge prije nego ga netko od susjeda vidi.

Popodne se održavao posljednji proljetni ples. Većina je mladića nakon Majevice odlazila u obližnje planine paliti ugljen ili vapno.

U spomen na taj običaj TZ općine Viškovo pokrenula je manifestaciju „Majevica“ – fešta od mladega leta. Manifestacija posvećena tradiciji, očuvanju kulturno-povijesne baštine, kuhinje i starinskih običaja halubajskog kraja održava se prve nedjelje u mjesecu svibnju. Zaštitni znak joj je jorgovan koji se u Halubju također naziva i majevica.

PROŠEĆI SE S MANUN…

Općina Viškovo ispresijecana je putovima i stazama koje povezuju naizgled udaljena mjesta. Neki od putova prošireni su i asfaltirani te su postali prometnice, no većina je zadržala svoj stoljetni izgled.

Putovi i staze koji su nekada vodili do brojnih pašnjaka, lijeha i dolaca koji su bili uređeni, obzidani suhozidima (link: gromače) i obrađeni te zasađeni raznim poljoprivrednim kulturama, izgubili su svoju funkciju kada takva sitna poljoprivreda više nije bila isplativa. Udaljena imanja počela su se zapuštati i postupno su se pretvarala u šumarke u kojima su svoje stanište pronašle srne, zečevi, kune, lisice te nekoliko vrsta ptica.

TZ općine Viškovo je u suradnji s Planinarskim društvom mapirala putove, pokrenula njihovo čišćenje i uređenje te su tako nastale tri pješačke i pet biciklističkih staza.

PUST

Karnevalsko razdoblje na području općine Viškovo svake godine započinje 17. siječnja, na Dan sv. Antona, zaštitnika blaga, što čini jasnu poveznicu s tradicionalnim oblicima života na ovom području (stočarstvo). Na Antonju se početak pusta oglašava puhanjem u rog i vješanjem slamnate lutke – Pusta koji će na Pusni utorak, dan prije Pepelnice, biti spaljen za sva zla u protekloj godini.

Pust se poklapa s razdobljem mirovanja vegetacije, neposredno pred njezino ponovno buđenje, što je u prošlosti značilo odmor od cjelodnevnog rada. Ljudi su pusno vrijeme koristili za druženje i zabavu, što se do današnjih dana nije promijenilo. Stoga nije začudno da je ovaj period godine prozvan „petim godišnjim dobom“.

Nositelji karnevalskih zbivanja su Halubajski zvončari (link), čiji je specifičan pokladni opohod uvršten na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Taj ophod evocira prošla vremena u kojima su administrativne granice bile nešto drugačije, ali je značaj njihovog obilaska stoljećima ostao nepromijenjen: povezivanje i druženje. Domaćini ih dočekuju na ustaljen način i žele im dobrodošlicu istim tradicionalnim jelima kao i pred nekoliko stotina godina. (link: gastronomija)

Tradicionalni oblici univerzalne ljudske potrebe za dobrom koje pobjeđuje zlo, za novim životnim ciklusom (proljeće) nasuprot smrti (zima), u skladu sa suvremenim oblicima življenja, obogaćeni su i prošireni na sportske i zabavne aktivnosti koje su uklopljene u manifestaciju Halubajski karneval.

HALUBAJSKI KARNEVAL

Pust odražava tradicionalne oblike univerzalne ljudske potrebe za novim životnim ciklusom (proljeće) nasuprot smrti (zima), za dobrom koje će pobijediti zlo. U skladu sa suvremenim oblicima življenja, tradicionalni oblici zabave i druženja obogaćeni su i prošireni na sportske i zabavne aktivnosti koje su uklopljene u manifestaciju Halubajski karneval.

Halubajski karneval održava se od 1999. godine, a njegova je okosnica stoljetna tradicija Halubajskih zvončara (link). Sveukupna zbivanja u okviru Halubajskoga karnevala usmjerena su na očuvanje izvornih, originalnih i tradicijskih vrijednosti. Karneval je tako manifestacija „žive tradicije“ koja objedinjuje čuvanje starih vrijednosti i prezentiranje Halubja široj javnosti.

Održava se uvijek prvu nedjelju nakon Antonje. U njegovoj pripremi i provedbi sudjeluju sve karnevalske udruge, ali i ostale udruge koje djeluju na području općine Viškovo – od polaznika dječjih vrtića do Udruge umirovljenika. Osim same karnevalske povorke, velik je broj kulturnih i sporskih zbivanja: koncerata i izložaba, različitih natjecanja pod maskama i sl.

Mjesto Marčelji tijekom karnevala postaje okupljalište zvončarskog podmlatka iz svih susjednih područja koja njeguju zvončarsku tradiciju. Na Halubajski karneval rado dolaze maskirane skupine iz susjednih država (Slovenija i Italija), što mu daje međunarodni karakter.