Suhozidi – gromače
Vijugavim suhozidima – gromačama – premrežena je cijela općina Viškovo: protežu se uz putove, razdvajaju posjede, podupiru lijehe i poput prstena ukrašavaju kaliće.
Suhozidna tehnika zahtijeva umijeće i strpljenje kako bi rezultat preživio svoje tvorce. Stoga je ovo, nekada nezamjenjivo, umijeće izgradnje s pravom zaslužilo svoje mjesto na UNESCO-voj listi nematerijalne kulturne baštine. Škrto tlo stvorilo je potrebu za puno manjih obradivih površina kako bi se stanovništvo prehranilo. Zbog toga su redovito krčili parcele, a izvađeno kamenje pažljivo slagali na međe kako stoka ne bi prešla na tuđi posjed i napravila štetu. Na isti način nastajali su zidovi uz putove, a svakako je najzahtjevnija bila gradnja podzida. Naime, plodne zemlje u blizini kuća i na pogodnom mjestu nikada nije bilo dovoljno pa su težaci stvarali terase podzidane suhozidima koji su bili dovoljno čvrsti da pridržavaju zemlju koja se dugo nanosila u koševima na leđima ili dovozila zaprežnim kolima. Zemlja se vadila na mjestima koja su nazivali raba (stara slavenska riječ za ropkinju).
Na isti način u poljima su građene jednostavne nastambe koje su služile za sklanjanje stoke, a po potrebi, i ljudi. Takve su nastambe zvali halube pa se vjeruje da je Halubje dobilo ime upravo po njima.
U svojoj jednostavnosti i postojanosti gromače su metafora ovdašnjeg života. Ogrnute mahovinom i danas postojano čuvaju uspomene na mukotrpan rad koji ih je stvorio. Prateći reljefne oblike, vode nas prastarim putovima, pokazuju nekadašnje granice i pažljivom promatraču pripovijedaju o danima ispunjenima radom i upornošću.
Ovaj neodvojiv dio našeg krajobraza zapazit ćete u ugodnoj šetnji našim šetnicama ili opuštajućoj vožnji biciklističkim stazama Viškova i Riječkog prstena.
Biciklistička karta Riječkog prstena
