Tornice i šterne primjeri su tipičnih graditeljskih elemenata na Halubju. Tornica je polukružna prigradnja uz kuhinju u kojoj se nalazilo ognjište s napom, odnosno dimljakom. Ognjište je središnji prostor kućanstva pa su za kuhinju, tj. glavnu prostoriju rekli: kuća. Tu se boravilo zimi zbog grijanja, a svakodnevno se, radi zajedničkog blagovanja, okupljala obitelj. Ognjište oko ložišta ima prijaklad od kovanog željeza, katkad ukrašen viticama, žarač i drugi pribor za poticanje vatre, trinogi (tronožni podstavci za posude) i verugi (željezni lana na kojem visi neizostavni kotlić za kuhanje palente, zagrijavanje vode i sl.). Tu su i gradele za pečenje ribe, zemljane zdjele, lonci, čripnje (peke) za pečenje kruha ili krumpira, bukalete (vrčevi) za vino i vodu. Ponekad se u tornici nalazi i peknjica (krušna peć).
U vremenu prije modernizacije i vodovodne mreže ljudi su koristili šterne. Prve javne šterne izgrađene su početkom 19. stoljeća, ukopane su u zemlju i pokrivene posebno postavljenim kamenom. Sva mjesta u Općini Viškovo imaju barem jednu šternu u svom središtu koja je bila izvor života u zajednici. Danas su šterne podsjetnik na prošlost i nekadašnji način života i kao takve potrebno ih je zaštititi kao kulturno-povijesnu baštinu.
Oduvijek voda predstavlja osnovnu životnu potrebu. U naseljima koja su udaljena su izvora vode, ljudi su gradili šterne. Budući da je gradnja šterne bila financijski i graditeljski zahtjevan poduhvat, gradile su se komunalne šterne, obično u središtu mjesta. U davna vremna privatne šterne su bile rijetke i strogo su se čuvale.
Na komunalnu šternu nije se dolazilo samo po vodu, već i po nove informacije, na druženje, tu se odmaralo, družilo, pripovijedalo, pjevalo, zabavljalo,… Posjetite li Viškovo tijekom ljetnih mjeseci, pridružite nam se na manifestaciji „Šterne – izvor života“ kojom se šternama, barem nakratko, vraća nekadašnja uloga.