Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa

Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelu zaleđa uvjetovana je ekološkim, klimatskim, povijesnim i kulturnim čimbenicima Mediterana. Ta vrsta prehrane, kao i u ostalim zemljama na području Mediterana, u Hrvatskoj se očituje u društvenoj, duhovnoj i materijalnoj sferi svakodnevnog života te u običajima životnog i godišnjeg ciklusa. Mediteranska prehrana temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru i tekovina je raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s koljena na koljeno. Ujedno je jedinstvena zbog oblikovanja kulturnog identiteta svojstvenog za hrvatski Jadran, njegove obale, otoka i dijela zaleđa, što se ponajviše očituje u običajima i obredima te jeziku i govoru (u nazivlju).

(Izvor: Ministarstvo kulture i medija)

Mediteranska prehrana zaleđa

U krškom krajoliku stisnutom između plavog Jadranskog mora i zelenila obližnjega Gorskoga kotara preživljavanje je iziskivalo iznimnu upornost i fizičke napore. Začuđuje stoga skromnost prehrane koja pripada mediteranskom tipu, ali uz ograničenja koju nameću nedarežljiva priroda i nemilosrdna klima.

Sjeverozapadni dio općine Viškovo obuhvaća Halubje, nekada stočarski kraj koji je nazvan prema riječi haluba – pastirska nastamba, a jugoistočni dio općine je Smokvarija nazvana po tome što u tim predjelima uspijevaju smokve. Stanovnici su tradicionalno bili poljoprivrednici koji su na malim obradivim površinama uzgajali pretežito krumpir, grah, grašak, kupus, repu, mrkvu, kelj, češnjak i luk, namirnice koje su stoljećima činile okosnicu prehrane. U davnini uzgajale su se ovce, a od 19. stoljeća krave te je mljekarstvo postalo glavnom privrednom granom, iako su obitelji držale tek jednu do dvije krave. Svako je domaćinstvo uzgajalo svinje i kokoši. Svinjsko meso se sušilo i u malim količinama kuhalo u jelima od povrća, a jaja su bila svakodnevno prisutna u prehrani.

Tipična jela Halubja

Tipično jelo ovoga kraja, kao i cijelog riječkog prstena, je palenta konpirica. Uzgajala se i vinova loza te su proizvodili vino, rakiju i vinski ocat. Slatko je bilo vrlo rijetko na stolu, uglavnom prigodom obilježavanja značajnih trenutaka u životu: krštenja, završetka velikih sezonskih poslova, u vrijeme karnevala, za Uskrs ili Božić. Tipične slastice su supice (pohane zašećerene kriške staroga kruha) i presnac (kolač od dizanoga tijesta s punjenjenjem koje varira od mjesta do mjesta, najčešće na bazi riže, ali umjesto riže može biti i usitnjen stari kruh). Najznačajniji događaj tijekom godine je pust, trodnevno razdoblje neposredno prije Čiste srijede/ Pepelnice tijekom kojega Halubajski zvončari obilaze sela u kojima ih dočekuju domaćini nudeći kuhane kobasice, fritule („ulenjaki“), supice te vino i čaj u koji se dodaje vino.

Tradicionalno je i nedjeljno druženje u gostionicama („oštarijama“) uz boćanje i kartaške igre briškulu i trešetu. Usprkos negostoljubivim uvjetima, na području općine Viškovo duboko su ostale ukorijenjene tradicije među koje pripadaju i prehrambene navike koje su konstanta koje suvremenost povezuju s pradavnim vremenima. Upravo recepti utemeljeni na tim namirnicama karika su koja povezuje današnjicu s korijenima koji sežu duboko u neka stara vremena u kojima su nastali običaji i ono što se naziva kulturnim identitetom.