Legenda | Legend | Legenda

U ono su se vrijeme ljudi tresli pred osvajačima koji su sijali užas, pustoš i smrt. Pred njihovim naletom, potpuno nespremni, ovdašnji su se pastiri obukli u životinjske kože, sakrili lica krvavim ovčjim glavama, namazali se blatom, te sjekirama, štapovima i toljagama krenuli prema neprijatelju. Dosjetili su se i kukuruzovinu maskirati u ljudske figure kako bi stvorili privid mnoštva u vlastitim redovima. Ako je vjerovati toj legendi, upravo se tako, prestravljena gotovo neljudskim prizorom, nadmoćna vojska osvajača razbježala pred vješto odigranom pastirskom lukavštinom. 

Va ono vreme judi su se tresli pred vojskami ke su séle strah, za kemi je ostajala smrt i dešvana zemja. Pred njihen refulon, posensega neparićani, uvde su se pastiri obukli va koži od blaga, pokrili obrazi s krvavemi ovčjemi glavami, namazali se blaton, pa sekirami, palicami i drugen krenuli prama neprijateju. Domisleli su se i hrmentenovicu maškarat va judi kako bi zgjedalo kot da jih je čuda. Ako se more verovat toj legende, baš tako se je, prestrašena z onen ča je videla, jača vojska razbežala pred šegavo storenun pastirskun predstavun.

At that time, people lived in fear of invaders who spread terror, desolation and death. Upon their attacks, local shepherds dressed themselves up in animal skins, hid their faces behind bloody sheep heads, smeared themselves with mud and went towards the enemy brandishing axes, sticks and clubs. They also disguised their maize crops as human figures to give the illusion of a force of greater numbers than they actually were. If this legend is to be believed, this is how the invader’s superior army, terrified by this almost inhuman scene, scattered before this skilfully performed deception.