U ono su se vrijeme ljudi tresli pred osvajačima koji su sijali užas, pustoš i smrt. Pred njihovim naletom, potpuno nespremni, ovdašnji su se pastiri obukli u životinjske kože, sakrili lica krvavim ovčjim glavama, namazali se blatom, te sjekirama, štapovima i toljagama krenuli prema neprijatelju. Dosjetili su se i kukuruzovinu maskirati u ljudske figure kako bi stvorili privid mnoštva u vlastitim redovima. Ako je vjerovati toj legendi, upravo se tako, prestravljena gotovo neljudskim prizorom, nadmoćna vojska osvajača razbježala pred vješto odigranom pastirskom lukavštinom.