Pust, taj pokladni lutak, obješen o stup i prepušten javnoj pogrdi nijemo će iščekivati svoju presudu. Na zadnjoj postaji puta, okupljeni će mu jednoglasno izreći kaznu: predstoje mu muke spaljivanjem jer kriv je za sve što je pošlo po zlu protekle godine. Jedan od njih će, ne dvojeći ni trenutka, posegnuti za bakljom i zapaliti osuđenika koji visi s metalnoga lanca. Kada se pepeo slegne, a zvonjava i žamor utihnu, kroz gusti dim nazrijet će se zadovoljna lica koja, sada bez maski i briga, idu ususret nadolazećem proljeću.